Veoma lepo poređenje.
Možda je izostalo pitanje zašto je to tako samo u košarci?
Ili zbog čega se razmišljalo (i umalo dogodilo) o promeni trenera u najvažnijoj sporednoj stvari na svetu?
Ipak mislim da ćemo odgovore dobiti po povratku vatrepolista koji poput rukometaša prosto NE MOGU BEZ POLITIČARA.
Preporuke:
0
0
2
utorak, 31 avgust 2010 17:49
Neću da budem Švabo!
1) "...sve što Nemac jeste, Srbin nije i obrnuto."
2) "...snevaju da su veliki i jaki, maštaju da i oni mogu da budu Nemci"
3) "...oni Nemci koji su iznad svih, koji nikad ne odustaju i koji najčešće pobeđuju."
Ja sam potomkinja srpskih antifašista (partizana) i mogu da kažem da u mojoj porodici niko nikada nije hteo da bude (kao) Nemac. Takođe, nikada nisam srela nekog Srbina koji doživljava Nemce na način opisan u tekstu . Eventualno bih mogla se složim sa stavom pod rednim brojem "jedan" (ali u sasvim drugačijem kontekstu).
Preporuke:
0
0
3
utorak, 31 avgust 2010 21:16
ĐURĐIJE
Miloš S Milojević, veliki Srbski borac i istoričar je u jednoj svojoj knjizi napisao, parafraziram ...nemci samo čekaju trenutak kada će zabiti nož u leđa Srbima..., možda ovo nebi bilo interesantno da ta knjiga nije napisana u drugoj polovini 19. veka, mnogo pre navedenih nemilih događaja sa nemcima. I danas je prosečno inteligentnom Srbinu jasno šta da očekujemo od "naših prijatelja", ali našim političarima nije. Oni i dalje pevaju danke dojčland, izgleda da ne spadaju u grupu prosečno inteligentnih, a o natprosečnima da i ne govorim....danke dojčland što sam glup, pa sve vidim.
Preporuke:
0
0
4
utorak, 31 avgust 2010 21:38
Cvele
Dečače, Gvido je homoseksualac. Ne bih želeo tu transformaciju. Inače, drago mi je što čitaš Zagora.Ali, svi ste vi samo mali plagijatori, nažalost.
Preporuke:
0
0
5
utorak, 31 avgust 2010 22:20
Saša
Mi u fudbalu oderemo Nemce, oni nas u košarci. Ne znam šta se dešava sa tekstom, kada promaši lajt motiv, ali znam šta se dešava sa autorom. Sazreva.
Preporuke:
0
0
6
sreda, 01 septembar 2010 02:02
Antifašistkinja
Sigurna sam da ovakav tekst nikada ne bi mogao da se pojavi u onom starom levičarskom antifašističkom NIN-u koji je uređivao Reljić!
Preporuke:
0
0
7
sreda, 01 septembar 2010 06:13
Ni ja neću da budem Švaba
Gvido Vestervele je dao izjavu magazinu "Bunte" da više voli da svog partnera, Michaël Wronz-a ne vodi sa sobom na službena putovanja u homofobične zemlje jer želi da izbegne „nepromišljene“ reakcije. Inače, Michaël Wronz je pratio Vestervelea tokom njegove posete Pekingu što je poslednjih meseci izazvalo polemike ali pre svega u Nemačkoj jer je Wronz iskoristio to putovanje da sklapa kontakte i ugovara poslove za svoje preduzeće.
Preporuke:
0
0
8
sreda, 01 septembar 2010 14:46
Psihonalitičar iz Zagreba - 1. dio
Bojim se da političkim analizama u Srbiji osobito nedostaje jedna dimenzija - psihoanalitička. No, takav problem imamo i mi u Hrvatskoj. (Situacija u Sloveniji daleko je bolja.)
U srpskom i hrvatskom političkom nesvjesnom očito dominira jedna homoseksualno-mazohistička fantazma. Ovdje naravno nije u pitanju nesvjesno srpskog ili hrvatskoga naroda nego njihovih političkih elita. Mi, "obični" građani Hrvatske i Srbije na neki smo način osuđeni ispunjavati (homo) seksualne fantazme naših lidera i to osobito one perverzne fantazme o plavim momcima u crnim uniformama. U civiliziranom svijetu ovakve se fantazije poglavito realiziraju u gaj clubs. A ovdje, na Balkanu, cijela nacija opsceno je primorana na realizaciju mračnih želja svojih lidera i ja mislim da je ovdje na djelu jedan kolektivni sexual harasment. Svojedobno, prijer dvadeset godina, Hrvati su bili prisiljeni uživati u germanskoj dominaciji - imam dojam kako se danas ista perverzija realizira u Srbiji.
Preporuke:
0
0
9
sreda, 01 septembar 2010 14:47
Psihonalitičar iz Zagreba - 2. dio
U političkoj analitici zapadnoga svijeta sve više dominira psihoanalitička interpretacija povijesne te političke zbilje i ja vjerujem da bi vi u Srbiji, što vrijedi i za Hrvatsku, u spoznajnom smislu mogli profitirati ako bi uvidjeli u kojoj mjeri vaša politička, ekonomska i kulturna zbilja tek reflektira nesvjesne fantazije vaših lidera.
Još ću samo podsjetiti kako interijer jednog tipičnog gay cluba, osobito onih klubova sado-mazohističkog tipa, gotovo nije moguće zamisliti bez ikonografije njemačkih crnih uniformi, svastika te kaciga. Čitajući ovaj tekst o jakim momcima, moram priznati, prva slobodna asocijacija odvela me je na tu stranu - nisam mogao ne vizualizirati upravo takav interijer.
I što bi sada mogao preporučiti jedan stari psihonalitičar? Rekao bih da se naši narodi moraju emancipirati te uputiti jednu jasnu poruku svojim liderima: Ako već to želite, idite u berlinske klubove, nemojte cijele nacije pretvarati u fantazmatski dekor! Nemojte očekivati da mi ispunjavamo vaše želje! Drugim riječima: Dragi lideri, napokon učinite taj comming out!
Preporuke:
0
0
10
sreda, 01 septembar 2010 16:26
Antifašista @Antifašistkinja
Ali zato komentari spasavaju stvar.
Preporuke:
0
0
11
sreda, 01 septembar 2010 16:34
Za "psihoanalitičara" i ostale
Ljudi, hajde da ne filozofiramo više nego što je to potrebno. Gospodin Gorislav je napisao duhovit i simpatičan tekstić na mentalitetsko-sportsko-političku temu i na toj ravni treba i ostati. Meni je, moram priznati, tu najvažnija asocijacija, odnosno paralela sa fudbalskim duelom sa Nemcima i nada da bi sada moglo biti obrnuto. Tj. oni su nas pobedili, a mi idemo dalje do medalje. A o tome se odlučuje bukvalno dok pišem ovaj komentar.
Preporuke:
0
0
12
sreda, 01 septembar 2010 17:59
Još jedan koji neće da bude Švaba
Psihoanalitičar ne filozofira. Čovek je dao praktičan savet. Inače,Francuzi za "comming out", tj. javno priznavanje homoseksualnosti, koriste termin "izaći iz ormana" (sortir de l'armoire). Pomenuti Vestervele je iskoristio proslavu 50-og rođendana Angele Merkel da se javno pojavi sa Wronz –om (negde pišu Mronz-om), i tako svečano izađe iz ormana. Možda bi zaista trebalo poslušati psihoanalitičara i uputiti poziv našim političarima kao što gospodin savetuje - dragi lideri, konačno učinite taj comming out, odnosno - izađite iz ormana (ovo za slučaj da među njima ima frankofonski orijentisanih).
Preporuke:
0
0
13
sreda, 01 septembar 2010 18:21
Deutschland über alles?
http://blip.tv/file/3772209/
Meni se čini da autor ovog teksta samo ponavlja manevar Čede Jovanovića. Naime, gostujući nedavno u jednoj televizijskoj emisiji, Jovanović je, takođe povodom jednog sportskog događaja, naveo gomilu bizarnih "argumenata" koji se uglavnom svode na stare rasističke stereotipe o nemačkoj superiornosti (vidi link).
Međutim, veoma je dobro, a to se vidi i u našim komentarima, to što većinska Srbija uvek oseća snažnu potrebu da se ogradi od ovakve ideologije! To je dokaz da Srbijom vlada besmrtni duh generala Dušana Simovića i generala Koče Popovića a da se sledbenici Ljotića, Nedića ili Kalajića, kao što je to bio slučaj i pre sedamdeset godina, mogu izbrojati na prste!
Preporuke:
0
0
14
sreda, 01 septembar 2010 21:05
"Smrt fašizmu – sloboda narodu"
Raspojasali su se, pod okriljem nemačkih bajoneta, do bestidnosti, do bezumnosti, i tri i po godine, ovde u ime srpskog, a preko Drine i Save u ime hrvatskog naroda, blesavi od ropske obesti, gazili su po ranjavom, krvavom telu porobljenih naroda. Gledali smo ih, ovde u Srbiji, sa užasom, sa neizmernim gnušanjem, kako pijano, divljački srbuju po taktu nemačke dirigentske palice, uz svakodnevne zvuke one bordelske "Lili Marlen", koju svi mi koji smo fašističku okupaciju trpeli kao neprestanu moru, nikada u životu nećemo moći da zaboravimo.
Marko Ristić
(članak "Smrt fašizmu – sloboda narodu" objavljen je 5. XI 1944. u beogradskom dnevnom listu Politika)
.jpg)
Možda je izostalo pitanje zašto je to tako samo u košarci?
Ili zbog čega se razmišljalo (i umalo dogodilo) o promeni trenera u najvažnijoj sporednoj stvari na svetu?
Ipak mislim da ćemo odgovore dobiti po povratku vatrepolista koji poput rukometaša prosto NE MOGU BEZ POLITIČARA.
Ja sam potomkinja srpskih antifašista (partizana) i mogu da kažem da u mojoj porodici niko nikada nije hteo da bude (kao) Nemac. Takođe, nikada nisam srela nekog Srbina koji doživljava Nemce na način opisan u tekstu . Eventualno bih mogla se složim sa stavom pod rednim brojem "jedan" (ali u sasvim drugačijem kontekstu).
U srpskom i hrvatskom političkom nesvjesnom očito dominira jedna homoseksualno-mazohistička fantazma. Ovdje naravno nije u pitanju nesvjesno srpskog ili hrvatskoga naroda nego njihovih političkih elita. Mi, "obični" građani Hrvatske i Srbije na neki smo način osuđeni ispunjavati (homo) seksualne fantazme naših lidera i to osobito one perverzne fantazme o plavim momcima u crnim uniformama. U civiliziranom svijetu ovakve se fantazije poglavito realiziraju u gaj clubs. A ovdje, na Balkanu, cijela nacija opsceno je primorana na realizaciju mračnih želja svojih lidera i ja mislim da je ovdje na djelu jedan kolektivni sexual harasment. Svojedobno, prijer dvadeset godina, Hrvati su bili prisiljeni uživati u germanskoj dominaciji - imam dojam kako se danas ista perverzija realizira u Srbiji.
Još ću samo podsjetiti kako interijer jednog tipičnog gay cluba, osobito onih klubova sado-mazohističkog tipa, gotovo nije moguće zamisliti bez ikonografije njemačkih crnih uniformi, svastika te kaciga. Čitajući ovaj tekst o jakim momcima, moram priznati, prva slobodna asocijacija odvela me je na tu stranu - nisam mogao ne vizualizirati upravo takav interijer.
I što bi sada mogao preporučiti jedan stari psihonalitičar? Rekao bih da se naši narodi moraju emancipirati te uputiti jednu jasnu poruku svojim liderima: Ako već to želite, idite u berlinske klubove, nemojte cijele nacije pretvarati u fantazmatski dekor! Nemojte očekivati da mi ispunjavamo vaše želje! Drugim riječima: Dragi lideri, napokon učinite taj comming out!
Meni se čini da autor ovog teksta samo ponavlja manevar Čede Jovanovića. Naime, gostujući nedavno u jednoj televizijskoj emisiji, Jovanović je, takođe povodom jednog sportskog događaja, naveo gomilu bizarnih "argumenata" koji se uglavnom svode na stare rasističke stereotipe o nemačkoj superiornosti (vidi link).
Međutim, veoma je dobro, a to se vidi i u našim komentarima, to što većinska Srbija uvek oseća snažnu potrebu da se ogradi od ovakve ideologije! To je dokaz da Srbijom vlada besmrtni duh generala Dušana Simovića i generala Koče Popovića a da se sledbenici Ljotića, Nedića ili Kalajića, kao što je to bio slučaj i pre sedamdeset godina, mogu izbrojati na prste!
Marko Ristić
(članak "Smrt fašizmu – sloboda narodu" objavljen je 5. XI 1944. u beogradskom dnevnom listu Politika)